Ja sam Karlo, a Suzume Senshi je moja mala uzgajivačnica japanske akite. Ovo je priča o tome kako je jedan pas, koji je trebao biti samo kućni ljubimac, promijenio smjer mog života.
Psi su uvijek bili tu
Odrastao sam u malom selu nadomak Zagreba, gdje je u dvorištu uvijek lajao pas. Imao sam ih cijeli život, od rasnih collija do mješanaca. Kad sam se preselio u Zagreb, godinama sam bio podstanar i nisam smio imati psa. Tada nisam ni slutio koliko mi nedostaje.
Kako je stigao Kyo
Godine 2022. zbog zdravstvenih razloga morao sam se početi više kretati. Tada sam odlučio uzeti psa.
Nisam tražio akitu. Tražio sam psa, a razmišljao sam o corgiju ili jazavčaru. Nijedan uzgajivač tada nije imao slobodnih štenaca. Onda je jedna poznanica u šetnji srela dugodlaku japansku akitu, a njezina vlasnica spomenula je da ima brata koji traži dom.
Poslali su mi fotografije i odmah mi je zapeo za oko. Bio je neobičan: akite sam viđao, ali tigrastu nikad. Iskreno, prema akitama sam imao i odbojnost, jer su one koje sam do tada upoznao bile nervozne i neugodne. Danas znam da su samo bile loše socijalizirane. Ali na tim fotografijama osjetio sam neku povezanost.
Otišao sam do uzgajivača samo pogledati psa, a vratio sam se kući s novim cimerom i najboljim prijateljem. Od prvog dana moj Kyo i ja nerazdvojni smo.
Od ljubimca do izložbi
Plan je bio jednostavan: Kyo će biti ljubimac, kastrirat ću ga i to je to. No svi koji su ga vidjeli govorili su da je poseban i nagovorili me da ga prijavim na izložbu. Bio je to Zagreb Winter Classic 2022., prva izložba nakon lockdowna. Kyo je osvojio BOB, titulu najboljeg predstavnika pasmine.
Tu je počela moja ljubav prema izložbama i uzgoju. Uskoro je stigla i Eru, moja divna ženka, i nastavili smo izložbeni put zajedno.
Što sam naučio od akita
Najviše me iznenadilo koliko su akite samostalne, a pritom nisu prezahtjevne. Ipak, treba im se puno posvetiti. Socijalizacija je bila naporna jer akita ne surađuje od prvog dana. Veza se mora izgraditi, a kad se izgradi, akita će za tebe napraviti sve.
Morao sam prihvatiti i da to nije pas koji će s drugima trčati po psećem parku. Akita će se radije maknuti od drugih pasa i ostati uz svoje ljude. Na to nisam bio spreman. Akite imaju svoju glavu i svoj ritam, i idu po njemu.
Zašto Suzume Senshi
Prvi anime koji sam pogledao zvao se Suzume. Inače nisam ljubitelj animea, ali taj me se dojmio i ime mi je ostalo u glavi do danas. Suzume na japanskom znači vrabac.
A zašto vrabac ratnik (雀戦士)? Jer savršeno opisuje akitu. Prema svijetu je kraljevska, gotovo vojnički držana i svjesna sebe. Prema tebi je nježna kao mali vrabac: mazi se, voli te i slatka je. S drugima ostaje dostojanstvena i distancirana.
Kako uzgajamo
Za nas uzgoj počinje zdravljem: roditelji imaju zdravstvene nalaze, a linije su provjerene. Veliku pažnju posvećujemo ranoj socijalizaciji, jer sam na Kyu naučio koliko o njoj ovisi. Štenci odrastaju s nama i uz nas.
Naše prvo uzgojeno štene, Suzume Senshi Aki no Tora, danas živi u novom domu u Srbiji. Od prvog dana upoznavao je zvukove, različite podloge i navikavao se na urednost u stanu.
Članovi smo Hrvatskog kinološkog saveza, uzgajivačnica je registrirana u FCI-ju, a članovi smo i Nordic kluba.
Kome dajemo štene
Važno mi je da budući vlasnik upozna pasminu prije nego što se odluči. Japanska akita je pas s karakterom: tvrdoglava, samostalna i pomalo samotnjak. Tko želi psa koji će trčati s drugima po parku, bolje će se snaći s retriverom.
Štene nikad nećemo dati nekome tko ga kupuje kao poklon djetetu za rođendan. Pas nije poklon, nego obaveza cijele obitelji za idućih desetak i više godina.
Ako vas zanima japanska akita, javite nam se. Rado ćemo popričati o pasmini, pa i ako na kraju zaključite da nije za vas.