Japanska akita je miran, samostalan pas, snažno vezan uz svoju obitelj i suzdržan prema svima ostalima. Standard FCI njezinu narav opisuje s četiri riječi: staložena, vjerna, poslušna i prijemčiva. U svakodnevnom životu to znači psa koji je uz vas, ali ne pod vašim nogama, koji ne traži pažnju svakog prolaznika i koji odnos s vama gradi polako.
Karakter ukratko
| Osobina | Kako se pokazuje |
|---|---|
| Prema obitelji | privržena i umiljata, voli biti blizu, ali nije nametljiva |
| Prema nepoznatima | suzdržana, treba joj vremena da stekne povjerenje |
| Samostalnost | velika, voli sama procijeniti situaciju |
| Prema drugim psima | često netolerantna, osobito prema psima istog spola |
| Lajanje | rijetko |
| Odgoj | traži strpljenje, dosljednost i motivaciju |
S obitelji
Akita najbolju stranu pokazuje svojim ljudima. Naši Kyo i Eru prema članovima obitelji su privrženi i umiljati, vole biti u istoj prostoriji s nama, ali ne traže stalno pažnju. Kyo će, kad je vrijeme za odmor, mirno ležati i dijeliti prostor s nama, a čim se ukaže prilika za planinarenje, spreman je krenuti. Eru traži više dodira i maženja. Ista pasmina, dva različita psa.
Ta veza ne nastaje preko noći. Akita ne surađuje od prvog dana i ne veže se uz svakoga tko joj da hranu. Povjerenje se gradi tjednima i mjesecima, kroz mirnu rutinu i zajedničko vrijeme. Kad se izgradi, akita je vrlo odan pas.
Prema nepoznatim ljudima
Prema strancima je akita suzdržana i rezervirana. Neće svakome prići i neće tražiti maženje od nepoznate osobe. Važno je razumjeti da to nije ni strah ni agresija: standard upravo agresivnost i pretjeranu plašljivost navodi kao diskvalificirajuće greške. Dobro socijalizirana akita prema gostima je mirna, samo ne pokazuje oduševljenje.
Gostima zato pomaže nekoliko jednostavnih pravila: neka psa u početku ignoriraju, neka mu ne prilaze naglo i ne pokušavaju ga maziti po glavi, nego neka puste akitu da sama priđe. Kad im se pristupi na taj način, i Kyo i Eru pokažu svoju nježnu stranu i prema ljudima izvan obitelji.
Mnoge akite paze na svoj dom i dvorište i jasno primjećuju kad netko dolazi. To je dio pasmine, ali takvo ponašanje ne treba poticati ni nagrađivati.
Samostalnost i tvrdoglavost
Akita je samostalna i voli sama procijeniti situaciju. Naredbu koju ne razumije ili u kojoj ne vidi smisla često će jednostavno ignorirati. Ponavljanje iste vježbe dvadeset puta zaredom, što s nekim pasminama dobro radi, akitu brzo dosadi.
Bolje rezultate daju kratki treninzi, jasna i dosljedna pravila te nagrada koju pas stvarno želi. Grube metode s akitom ne rade, jer narušavaju povjerenje na kojem se cijeli odnos temelji. Akita će za vas napraviti puno, ali zato što vam vjeruje, a ne zato što se boji.
Akita i drugi psi
Japanska akita nije pas za pseći park. Morali smo prihvatiti da Kyo neće s drugim psima trčati po livadi, nego će se radije maknuti i ostati uz svoje ljude. Mnoge akite drugim psima pokazuju malo zanimanja, a s psima istog spola često se ne slažu, osobito kad odrastu.
Rana socijalizacija pomaže da akita bude mirna u prisutnosti drugih pasa, ali ne znači da će se igrati sa svima. U šetnji je zato dobro psa držati na povodcu i ne dopuštati da mu nepoznati psi prilaze bez pitanja. Ako planirate dva psa, mužjak i ženka obično se slažu bolje od dva psa istog spola. Mi imamo upravo takav par.
Akite su nekad bile lovački psi, pa mnoge imaju izražen nagon za lovom na manje životinje. S mačkom s kojom je odrasla akita može mirno živjeti, ali na nepoznatu mačku ili zeca u šetnji može reagirati sasvim drukčije.
Akita i djeca
Akita može dobro živjeti u obitelji s djecom, ako je socijalizirana i ako u kući vrijede jasna pravila. Obično se veže uz djecu svoje obitelji i prema njima je strpljiva, ali to je velik i snažan pas, pa su nadzor i pravila nužni:
- djeca ne smiju smetati psu dok jede ili spava
- pas mora imati svoje mirno mjesto u koje se može povući
- malu djecu i psa nikad ne treba ostavljati same, ma koliko pas bio miran
- prijatelji vaše djece za akitu su nepoznati ljudi, pa i pri njihovim posjetima vrijede pravila za goste
Socijalizacija je ključ
Prije Kya akite sam poznavao samo kao nervozne i neugodne pse. Danas znam da su to bile loše socijalizirane akite. Na Kyu sam naučio koliko o socijalizaciji ovisi.
Najvažnije razdoblje je otprilike od trećeg do dvanaestog tjedna života, dok je štene još kod uzgajivača i prvih tjedana u novom domu. U tom razdoblju štene treba mirno i postupno upoznavati različite ljude, zvukove, podloge, promet i druge pse. Naši štenci od prvog dana upoznaju zvukove kućanstva i različite podloge. Socijalizacija se nastavlja i kasnije, a s akitom je bolje ići polako nego je preplaviti.
Kome odgovara japanska akita
Akita je dobar izbor za ljude koji žele mirnog, odanog psa, poštuju njegov prostor, vole aktivnosti poput planinarenja i spremni su na dosljedan odgoj. Manje je pogodna za one koji žele psa koji će se igrati sa svim psima u parku, voljeti svakog gosta i bez pogovora slušati.
Ako uspoređujete pasmine, pročitajte i po čemu se japanska akita razlikuje od američke. Najpoznatiji primjer akitine odanosti je Hachikō, pas koji je gotovo deset godina čekao vlasnika na stanici u Tokiju.
