Japanska akita i američka akita nisu dvije varijante iste pasmine, nego dvije pasmine sa zasebnim standardima: japanska akita je FCI br. 255, a američka akita FCI br. 344. Imaju zajedničke pretke iz japanske prefekture Akita, ali su se nakon Drugog svjetskog rata razvijale odvojeno, svaka na svom kontinentu. Razliku najlakše vidite po glavi, boji i crnoj maski.
Razlike na prvi pogled
| Osobina | Japanska akita | Američka akita |
|---|---|---|
| Standard | FCI br. 255 | FCI br. 344 |
| Razvijena u | Japanu | SAD-u, od pasa iz Japana |
| Visina mužjaka | 67 cm (±3 cm) | 66 do 71 cm |
| Visina ženki | 61 cm (±3 cm) | 61 do 66 cm |
| Glava | široko čelo, njuška se sužava, ali nije šiljasta | masivna, odozgo kao tupi trokut, njuška široka i duboka |
| Boje | crvena, sezam, tigrasta, bijela | gotovo bilo koja, i šarena (pinto) |
| Crna maska | diskvalificirajuća greška | dopuštena |
| Urajiro | obavezan, osim kod bijele | ne traži se |
| Narav po standardu | staložena, vjerna, poslušna, prijemčiva | budna, dostojanstvena, hrabra |
Nijedan od dvaju standarda ne propisuje težinu.
Zašto postoje dvije akite
Do Drugog svjetskog rata povijest je zajednička. U prefekturi Akita psi srednje veličine pomagali su u lovu na medvjede, kasnije su križani s tosama i mastifima, a 1931. akita je proglašena prirodnim spomenikom Japana. Rat je pasminu gotovo uništio, a dio uzgajivača križao je svoje pse s njemačkim ovčarima kako bi ih spasio od oduzimanja. Više o tome pišemo u vodiču kroz pasminu.
Nakon rata u Japanu je kratko bila vrlo popularna linija Dewa, čiji su psi pokazivali utjecaj mastifa i njemačkog ovčara. Upravo su takve pse američki vojnici odveli u SAD. Američki uzgajivači nastavili su razvijati taj tip, a japanske i američke rodovnice dugo se nisu međusobno priznavale, pa novi psi iz Japana nisu ulazili u američki uzgoj. Prema standardu FCI, američka akita zadržava isti tip od 1955. godine.
U Japanu je put bio suprotan. Uzgajivači su križali pse s matagi akitama, izvornim lovačkim tipom, i postupno uklanjali strane utjecaje. Tako su nastale dvije pasmine: jedna bliža izvornom špicu iz planina Akite, druga teža i masivnija.
Kako ih razlikovati
Glava. To je najsigurniji znak. Američka akita ima masivnu glavu koja odozgo izgleda kao tupi trokut, sa širokom i dubokom njuškom. Japanska akita ima široko čelo i njušku srednje duljine koja se prema vrhu sužava, pa glava djeluje lakše.
Oči i uši. Kod japanske akite oči su gotovo trokutaste jer im se vanjski kut podiže, a uši su debele, uspravne i nagnute naprijed. Uši američke akite male su u odnosu na glavu i, gledano sa strane, prate liniju vrata.
Građa. Američka akita je teža, s jačim kostima i dubljim prsima. Omjer visine i duljine tijela kod mužjaka je 9 : 10, a kod japanske akite 10 : 11, pa japanska akita djeluje nešto izduženije i lakše.
Boje: najčešći izvor zabune
Japanska akita smije biti samo crvena, sezam, tigrasta ili bijela, a sve osim bijele moraju imati urajiro, svijetlu dlaku na obrazima, vratu, prsima, trbuhu i unutarnjoj strani nogu. Crna maska i oznake na bijeloj podlozi kod nje su diskvalificirajuće greške. Svaku boju opisujemo u članku Boje japanske akite.
Američka akita može biti gotovo bilo koje boje: crvena, svijetlosmeđa, bijela, tigrasta ili šarena (pinto), s maskom ili bez nje. Poddlaka smije biti druge boje od pokrovne dlake. Standard isključuje samo merle uzorak i jetrenu boju.
Pravilo je zato jednostavno: ako pas ima crnu masku ili velike mrlje na bijeloj podlozi, nije japanska akita po standardu. I crvena američka akita najčešće ima tamnu masku, pa je dovoljno pogledati lice.
Razlikuju li se po karakteru
Standardi opisuju narav različitim riječima. Za japansku akitu to su staloženost, vjernost, poslušnost i prijemčivost. Za američku akitu standard navodi budnost, dostojanstvo i hrabrost te dodaje da može snažno reagirati na druge pse, osobito istog spola.
U svakodnevnom životu obje su pasmine vezane uz svoju obitelj, samostalne i suzdržane prema nepoznatima. Nijedna nije pas za svakoga i objema trebaju rana socijalizacija i dosljedan odgoj. Kako japanska akita živi s ljudima, djecom i drugim psima, opisujemo u članku Karakter japanske akite.
Na što paziti kad tražite štene
U oglasima se često nude "akite" bez oznake pasmine, a ponekad i "crne japanske akite" ili japanske akite s maskom. Prije kupnje provjerite:
- piše li u rodovnici točan naziv pasmine i broj standarda, FCI 255 za japansku i FCI 344 za američku akitu
- izdaje li rodovnicu savez koji je član FCI-ja, u Hrvatskoj je to Hrvatski kinološki savez
- odgovara li izgled roditelja standardu pasmine koju kupujete
Budući da su to zasebne pasmine, štene iz parenja japanske i američke akite nije ni jedna ni druga pasmina, nego mješanac.
